…bez krivice ili straha da ćeš se ugojiti
Ukoliko te mrzi da čitaš i želiš da ti odmah pošaljem besplatni mini email kurs u kome ćeš saznati kako da prevaziđeš anoreksiju u tri koraka, klikni ispod.
Možda bi mi se to tad činilo kao lažno obećanje, kao ponuda koja je previše dobra da bi bila istinita.
Postoje razna rešenja za koje na internetu kažu da pomažu kod problema anoreksije, počevši od psihoterapije, kognitivno-bihejvioralne terapije, do lekova, lečenja boravkom u psihijatriskim bolnicama i sonde pomoću koje ubacuju hranu pacijentima u želudac.
Kao neko ko je bolovao od anoreksije skoro 10 godina, slobodno mogu da kažem da sam probala skoro sve metode u nadi da će mi bar jedna istinski pomoći. Činilo se da su sve te metode dobre na svoj način, ali da ni jedna ne rešava problem kompletno. Još jedan negativan činilac je bio to što nijedan od mojih lekara ili iscelitelja nije imao anoreksiju niti bilo kakav poremećaj u ishrani.
Kako su oni mogli da znaju kako je meni zaista?
Delovalo mi je kao da niko od njih ne može da pojmi veličinu i raspon mog straha kog osećam kada pomislim na određenu hranu ili na to da ću se ugojiti.
I sama sam znala da, objektivno, tu nema razloga za strah i da ne mogu umreti od jednog zalogaja, ali strah je bio jači. To što je meni tamo neki psihijatar, koji nikad nije prošao kroz ono što je mene mučilo, rekao da treba da jedem i da će mi biti bolje kad se malo ugojim, nije imalo nikakvu težinu.
On ili ona nisu bili osobe od poverenja, već neko ko pokušava da me prevari i da me ugoji.
Ono što mi je zapravo bilo potrebno, pre svega, bilo je to da me neko istinski razume. Želela sam da mi neko kome verujem kaže da je moj strah stvaran i opravdan, da nisam jedina koja se plaši gojenja toliko koliko sam se ja plašila.
Jako sam želela da upoznam nekoga ko je sve to već prošao da bi mi dao neki mali, tajni savet kako da se izvučem iz njenih kandži.
Ma šta pričam, želela sam da upoznam nekoga ko je to sve prošao i preživeo samo da bih bila sigurna da je moguće biti bolje!
Iz moje perspektive anoreksija se činila kao nesavladivi problem. Bila je kao crna rupa koja me je usisavala u sebe sve dublje i dublje, uvek sa sve rigoroznijim zahtevima.
Da sam tada imala priliku, sve bih dala da pored sebe imam nekoga ko je mogao sa sigurnošću da mi kaže: ,,Sve će biti okej. Ozdravićeš i sve će biti kao pre. Moćićeš ponovo da jedeš sve što poželiš, bez straha da ćeš se ugojiti. Naćićeš način da se uspešno nosiš sa strahom i krivicom kada i nakon što jedeš. Kada se pogledaš u ogledalo bićeš zadovoljna sa onim što vidiš, a i ako postoji nešto sa čim nisi u potpunosti zadovoljna, naćićeš način da se nosiš sa tim nezadovoljstvom.’’
To je mogla reći samo osoba koja je već prošla ono što je mene toliko mučilo.
Bila mi je potrebna osoba koja bi znala svaki mračni ugao, svaku raskrsnicu, svaku zamku koju je anoreksija imala u svom rukavu.
Pošto tada nisam imala osobu koja bi mi pomogla da mi bude bolje na način na koji mi je tada bio potreban, bila sam osuđena sama na sebe i večno sam tragala internetom za rešenjem kog nije bilo. Zato sam, kada sam se oporavila, kreirala svoj pristup u nadi da ću moći da pomognem devojkama koje u budućnosti zadesi isti problem.
Želim da drugima budem ta osoba koja je meni toliko falila na putu ka izlečenju.
Sada želim da upravo ja budem ta osoba za tebe.
Moj pristup se sastoji iz sledećih nivoa:
I STRAHOVI
II EMOCIJE
III HRANA
Svaki od nivoa, čini nekoliko konkretnih koraka.
Ukratko, ovo su ti koraci:
- Definisanje i preciziranje strahova
- Uspešno prepoznavanje emocija i njihovo otpuštanje
- Unošenje hrane u svoj organizam bez straha ili krivice
Ukoliko želiš da se prijaviš za besplatan mini kurs sa opisom koraka iz mog pristupa, klikni ispod.
Znam da je ovo bilo dosta teksta za pročitati – zato hvala ti na pažnji i nadam se da se čujemo i možda i vidimo uskoro!